Ivana
Rakuljić
Terapeutkinja sam tjelesno orijentirane psihoterapije sa integracijom jungovske psihologije, instruktor iskustvenog učenja pri OUTWARDBOUND programu i vodič za avanturističke izlete.
Većinu života sam provela u prirodi, u potrazi za mjestom gdje ću se moći izraziti i biti prihvaćena. 2019 godine odlučujem upisati školu za tjelesno orijentiranog terapeuta. Nakon 4 godina edukacije, počinjem sve više vidjeti poveznicu između prirode i psihoterapije, te kako poveznica toga nudi mnogostruke dobrobiti.
2021 godine kreiram prvu HIKING THERAPY radionicu gdje spajam 3 alata koja su mene “podigla” da narastem iz svoje priče, a to su : planinarenje, psihoterapija i iskustveno učenje. Danas je više od 500 osoba sudjelovalo na Hiking therapy radionicama koje su im pomogle da dobiju dublji uvid u sebe i vlastite mogućnosti – inspiriralo ih da “gaze” dalje na svom putu i ne odustanu od sebe.
Samo zato
što
se ne vidi,
ne znači
da
nije tu!
Danas sam žena sa vlastitom autonomijom i slobodom da se izrazim, sa vlastitim poslom i ispunjenim privatnim životom. Moja glavna motivacija je moja duboka želja za stalnim istraživanjem izvanjskog, ali i unutrašnjeg svijeta te stvaranje poveznica između ta dva svijeta. Istražujem kroz putovanja, druge kulture i oblike prirode, no i kroz knjige i stalne psihoterapijske edukacije.
Emocija nije slabost, ona je put prema slobodi
No, nisam odrasla sa tim. Moje djetinjstvo je bilo ispunjeno stalnim osjećajem straha, patnjom i boli. Osjećala sam se kao da sam u zatvoru, a priroda je bilo jedino mjesto gdje sam osjećala SLOBODU da budem tko jesam i da izrazim to što je unutar mene. Unutar kuće sam se skrivala u svojoj sobi, sanjajući nekoga tko će me spasiti i izvući iz pakla. Ostatak dana bi odlazila na obližnje brdo gdje sam puštala sve što boli da izađe ( tugu, ljutnju, frustraciju), ali i proživljavala najdublje trenutke povezanosti i ljubavi.
Priroda mi je šaptala: "Dobrodošla si na ovaj svijet, pripadaš ovdje"
Priroda je šaptala jedno, a unutar obitelji sam osjećala drugu krajnost - da nisam dobrodošla, da moje emocije nisu "normalne", da to što ja jesam moram potisnuti i sakriti od svijeta, da to što ja pričam i osjećam ne vrijedi. Osjećala sam se nevidljivo i nebitno. Moja obitelj je skrivala jednu tajnu - koju sam tek kasnije saznala - alkoholizam.
Cijelo vrijeme sam bila uvjerenja da sa mnom nešto nije u redu i da nisam dovoljno dobra. Pokušavala sam pronaći spas u raznim ovisnostima (alkohol, lake droge i hrani), pokušavala se uklopiti u zajednice (vjerske i sportske). Pokušavala sam tehnikama i metodama pozitivne psihologije ispraviti sebe i biti bolja osoba. Zato što nisam uspijevala u svemu tome, osjećala sam se još gore.
500+
polaznika Hiking Therapy radionica
Ivana Rakuljić
Tvoja tama nije zlo, već ključ tvog svijetla
U želji da se popravim, probala sam zadnju stvar – psihoterapiju. I tu sam prvi put osjetila da se nisam došla na ovaj svijet popravljati – već PRIHVAĆATI ono što je unutar mene. Upoznala sam i onaj dio sebe koji sam tako željno htjela sakriti od sebe i svijeta. Osjetila sam najdublje svoj strah, krivnju, sram, osjećaje jada, bespomoćnosti, užasa i bijesa – kroz terapeutski rad osjetila kako je to kada sve prođe kroz tijelo, te udahnula po prvi put SLOBODU bivanja sa sobom, u svoj svojoj ISTINI.
Svrha mojeg rada i djelovanja je otvoriti prostor EMOTIVNE SLOBODE i tako dovesti osobu do stanja duboke povezanosti sa vlastitim tijelom i unutarnjom zaboravljenom prirodom/ instinktom
OVO SU STVARI KOJE SAM SI RADILA IZ MRŽNJE PREMA SEBI:
- ostajala u nezdravim odnosima
- davala se energetski, financijski i emotivno tamo gdje ne bi bilo uzvraćeno i osjećala se iskorišteno
- radila stvari koje NISAM htjela raditi
- redovito se doslovno tukla po glavi kako bi se kaznila
- mrzila svoje tijelo, govorila si da sam debela i ružna/ kršila sve granice svog tijela
- živjela u strahu i radila sve iz straha da ne budem odbačena
- smatrala da da ne zaslužujem ništa posebno i da se za sve moram ekstra potruditi
Postala sam osoba koju sam trebala tijekom odrastanja
Danas, prihvaćam sebe i sve dijelove sebe. Dopuštam si teške, neugodne emocije i slobodno ih izražavam bez straha da ću biti odbačena i kažnjena. Poštujem vlastito tijelo i njegove granice. Dajem si prostor ugode i sigurnosti, ali i igre, izazova i suočavanja sa novim strahovima unutar sebe. Umjesto straha biram mjesto ZNATIŽELJE. Uz sve što mi se nudi, prvo promislim i osjetim: Što je to što JA hoću i biram?